U organizaciji Zavičajnog muzeja Biograd na Moru i Državnog arhiva u Zadru, pripremljenu od strane Udruge za predstavljanje kulturne baštine ruskog govornog područja VERNISAŽ, te pod pokroviteljstvom Grada Biograda na Moru, u biogradskom muzeju svečano je otvorena izložba posvećena ruskim emigrantima između dva svjetska rata pod naslovom „Ruski emigranti u kontekstu razvoja hrvatske znanosti i kulture“.
Društvena previranja koja su zahvatila Rusiju početkom 19. stoljeća i koja su na kraju rezultirala Oktobarskom revolucijom dovela su do građanskog rata koji je trajao od 1918. do 1922. godine odnijevši oko 5 milijuna života i dovevši do egzodusa 2 milijuna stanovnika nekadašnjeg Ruskog carstva. Bježeći pred Crvenom armijom i boljševicima prema gotovim svima stranama svijeta, u tadašnjoj Kraljevini SHS utočište je pronašlo oko 40 tisuća ljudi. Većina emigranata nije željela živjeti u sovjetskoj Rusiji i bila je visokoobrazovana ili obrazovana, od znanstvenika, inženjera, arhitekata, profesora, slikara, pisaca, glazbenika do pripadnika aristokracije, vojnika i vojnih časnika.
Za Biograd na Moru najznačajniji je bio Armenac Vagan Melik Karaganjan koji je u Prvom svjetskom ratu bio na strani carske vojske a zatim se priključio protuboljševičkim snagama, takozvanoj Bijeloj armiji. Preko Krima je stigao u Srbiju gdje je najvjerojatnije osnovao građevinsku tvrtku. Sudbina ga vezuje za Biograd kada njegova tvrtka biva izabrana za izvođača radova na gradnji Banovinske bolnice 1932. godine u Biogradu na Moru budući da se Zadar nalazio pod talijanskom upravom. Nakon završetka i otvaranja bolnice 1933. godine Karaganjan je odlučio ostati u Biogradu i uložiti vlastiti kapital u gradnju hotela Ilirija na zemljištu koje se u Biogradu nazivalo Tolićevo gumno, prema vlasnicima obitelji Tolić. Tijekom 1934. godine Karaganjan je od biogradske općine kupio električnu centralu te je njezinim tehničkim usavršenjem elektrificirao Biograd i okolicu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata komunističke vlasti uhitile su Karaganjana i optužili ga za „spekulaciju i gospodarstvenu sabotažu.“ U lipnju 1945. oduzeta mu je privatna imovina u korist države te je osuđen na deset godina prisilnog rada u radnom logoru u Vrani na bivšem kraljevskom poljoprivrednom dobru. Nakon žalbe, kazna mu je smanjena na sedam godina te je nakon odsluženja, zajedno sa suprugom Ivicom (Iva) Čeprilo, preselio u Beograd gdje je 1977. godine i umro. U Biograd je došao 1971. godine na otvaranje novog hotela Ilirija podignutom na mjestu staroj hotela.
– Ima puno starijih građana koji se sjećaju lika i djela Vagana Melika Karaganjana. Kažu da je Karagnjan sjedio na biogradskoj rivi okrenut prema Pašmanu, Kornatima i otočićima Plancu i Sv. Katarini kada je rekao: „Ja ću od ovog grada napraviti jugoslavensku Nicu“. – rekao je ravnatelj muzeja Draženko Samardžić.
Predsjednica udruge VERNISAŽ Nadežda Baranovski kazala je kako cilj izložbe obilježiti 100. obljetnicu od dolaska ruskih emigranata, od njihova uklapanja u život Hrvatske, do rada i stvaralaštva tijekom njihova života.
– Izložba je pripremana šesnaest mjeseci i otvorena je u Hrvatskom državnom arhivu u srpnju prošle godine. Svečano ju je otvorio veleposlanik Rusije u Hrvatskoj, došli su povjesničari, novinari čak i neki nasljednici tog prvog vala ruskih izbjeglica. – istakla je Baranovski.
O temi ruskih emigranata i njihovom doprinosu razvoju hrvatske znanosti i kulture opširno je govori magistar znanosti Andrej Čebotarev, autor brojnih stručno-znanstvenih radova iz područja povijesti, arhivistike, kulture, teologije i filozofije. Potomak je ruskih časnika, svojih djedova, koji su bili, kao i Karaganjan, pripadnici ruske carske vojske, takozvane Bijele armije.
