U povodu 25. obljetnice pogibije, u Dragama je svečano otkriven spomenik hrvatskom branitelju i istinskom domoljubu Miru Barešiću autora akademskog kipara Ivana Kujundžića. Velebni kip, koji nosi ime „Pogled na domovinu“, u nazočnosti obitelji Barešić, supruge Slavice i djece Ivana Viktora, Andree Jelene i Vere Viktorije, blagoslovio je gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović. Prije svečanog otkrivanja, pred mnoštvom ljudi iz svih krajeva Hrvatske ali i dijaspore, govorili su povjesničar Josip Jurčević, tehnički ministar branitelja Tomo Medved, kipar Ivan Kujundžić dok je glumac Joško Ševo recitirao stihove pjesama, između ostalih, „Vile Velebita“ i „Gospe Marije“.
Na svečanost u Dragama, uz brojne braniteljske udruge, došli su generali Ante Gotovina, Josip Lucić, Ante Deur, Željko Glasnović i Ljubo Ćesić Rojs, tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović, načelnik Općine Pakoštane Milivoj Kurtov, saborski zastupnici Miodrag Demo, Pero Ćorić, Ivan Tepeš i Miro Bulj, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, splitski psihijatar Goran Dodig i mnogi drugi.
Tomo Medved istakao je kako ovim činom otkrivanja spomenika Miru Barešiću, jednom od najvećih hrvatskih domoljuba, izražava zahvalnost i poštovanje njegovom djelu i žrtvi.
– Miro Barešić hrvatski je branitelj i domoljub koji se godinama borio za samostalnost i priznanje Republike Hrvatske kako u iseljenoj Hrvatskoj tako i u Domovinskom ratu. Cijeli je svoj život podario domovini i nikada nije odustajao od svoje ljubavi i ideje o samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj osjećajući nepravdu koja je sustavno nanošena Hrvatima. Hrvati u iseljeništvu su zaslužili imati čast biti branitelji prije branitelja! – naglasio je Medved.
Ivan Kujundžić, akademski je kipar podrijetlom iz Imotskog, a do sada izradio je i kip dr. Franji Tuđmanu u Imotskom i Alojziju Stepincu u Velikoj Gorici. Kazao je kako mu je najzahtjevniji trenutak u stvaranju monumentalnog kipa Miru Barešiću bio susret s njegovom obitelji. Najveća potvrda da je kiparsko djelo uistinu uspjelo, došla je od Mirovog sina Ivana Viktora koji je, nakon što je ugledao skulpturu svojeg oca, iskreno i ponosno rekao: „Da, to je moj tata!“.
– Da, to je bio najdirljiviji trenutak u mojem kiparskom životu. Istini za volju, mi smo isprva dogovorili neko skromnije rješenje, međutim, meni se to činilo skromno i „porušio“ sam te naše dogovore, rekao bih, na štetu svih nas i na ponos svih nas. Glavna ideja spomenika bila je Pogled na Domovinu, odnosno taj prostor i vrijeme iz nas ali i pogled u budućnost. Nadahnuće su bila moja višegodišnja promišljanja o hrvatskim vitezovima i rodoljubima, Brunom Bušićem, Zvonkom Bušićem… Tako sam u djetinjstvu bivao nadahnut tom njihovom velikom žrtvom koja je bila nevjerojatna i iz današnje perspektive možda nezamisliva današnjim mladim generacijama. – rekao je svojem govoru Ivan Kujundžić.
Povjesničar Josip Jurčević naglasio je da je Miro Barešić bio mučenik i heroj koji je kroz svoje najbolje godine zastupao hrvatske vrijednosti.
– Proganjan i omalovažavan, Miro je bio dosljedan i vratio se, stavio se domovini na raspolaganje. – rekao je Jurčević.
Miro Barešić poginuo je u Miranjama 31. srpnja 1991. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima u posebno akciji zajedno s tri svoja suborca Zdeslavom Turićem, Franom Bokanovićem i Milanom Pandžićem. Četiri uspravna mramorna stupa postavljena iza brončane statue Mira Barešića simboliziraju četiri hrvatska viteza koji su položili život za obranu domovine.
Ukupno je 96 obitelji sudjelovalo u prikupljanju novčanih sredstava za podizanje spomenika Miru Barešiću u organizaciji udruge Hrvatski vitez Miro Barešić i Općine Pakoštane. U zabavnom dijelu programa zapjevali su Tomislav Bralić i klapa Intrade, Đani Maršan, Bepo Matešić i David Ricov, Zdravko Škender, Ivica Sikirić Ićo, Duško Lokin i Niko Bete. Program je vodila Branka Pelicarić.
Miro Barešić rođen je Šibeniku 10. rujna 1950. godine, bio je hrvatski politički emigrant i revolucionar te junak Domovinskog rata.
Šira javnost ga je upoznala nakon što je u travnju 1971. u Švedskoj, u jeku Hrvatskog proljeća, izvršio atentat na jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića, pripadnika zloglasne UDBA-e i u svoje vrijeme upravitelja zloglasnog zatvora na Golom otoku.
Tijekom života u emigraciji Barešić je proživio svojevrsnu epopeju: služenje doživotne kazne, oslobađanje nakon otmice zrakoplova hrvatskih domoljuba, utočište u Paragvaju, službovanje u Washingtonu, CIA-ina otmica i izručenje natrag u Švedsku, štrajk glađu gotovo do smrti i na kraju povratak u domovinu.
Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u domovinu. Na tragu ideje nacionalne pomirbe, odmah se, bez ikakve zadrške prema bivšim komunistima u novoj vlasti, priključio hrvatskim postrojbama, no poginuo je već u prvoj akciji 31. srpnja 1991. pokraj Miranja Donjih, u zaleđu zavičajnih Draga.
