Biti zaljubljen u sport i sportsku kulturu plemenita je životna filozofija, a baš taj je put izabrao 64-godišnji Josip Tomić iz Biograda na Moru, veliki borac koji nije dopustio da ga sputaju brojne prepreke pred kojima se našao u svom životu.
– U studenom idem na novu operaciju. Rutinska je ali već 55. u životu. Izjednačit ću svjetski rekord. – otkriva nam uvijek duhoviti i neuništivi sportski entuzijast koji se zbog komplikacija oko rascjepa kralježnice poznatog pod stručnim nazivom “spina bifida” nikad nije mogao razviti u istaknutog sportaša i ima limitirane mogućnosti kretanja ali nije dopustio da ga to zaustavi i s vremenom je postao vrhunski sportski djelatnik s impresivnim životopisom.
– Nisam u životu dozvolio da mi vrijeme prolazi uludo. Treba ići događajima u susret a ne čekati da se nešto dogodi. Za svoj dio kolača se čovjek mora izboriti. Imao sam sreće u svojoj invalidnosti jer uvijek sam imao krasne ljude oko sebe, svoju obitelj i fenomenalne prijatelje pa zaista mogu reći da sam sretan čovjek. – naglašava Tomić koji u sportu aktivno djeluje još od 1974. godine kad je osnovao plivačku školu u svom gradiću nakon čega je bio tajnik biogradskog vaterpolo kluba, a od 1984. godine, organizirajući utrke, aktivno se uključio i u atletiku te izučio za trenera i masera što je bila tražena kombinacija koja mu je otvorila mnoga vrata.
– Maser i trener? Mislim da sam jedan jedini takav u Hrvatskoj! Uvijek pokušavam učiti od boljih, ne valja biti prepametan i misliti da ti nitko ništa ne smije reći. Trener mora prvenstveno biti pedagog, a do znanja danas nije uopće problem doći. Dobro je došlo moje znanje iz fizioterapije, posebno u Biogradu gdje sam u klubu radio gotovo sve jer kad su trkači umorni ili su ne daj Bože ozlijeđeni, trebalo je na njih paziti. Prije svega sam čuvao njihovo zdravlje, a onda tek pokušavao ostvariti vrhunski rezultat. Isplatilo se za te dečke truditi. – kaže ugledni atletski stručnjak čiji su učenici Dražen Dinjar i Duje Pedišić bili višestruki prvaci Hrvatske u dugoprugaškim disciplinama, a Perica Brkić šesti junior Europe na utrci na 10 tisuća metara.
Tomić je u karijeri surađivao sa slovenskim i Hrvatskim atletskim savezom, a iako je atletika njegova najveća ljubav, nije mu bio problem raditi kao maser ni s vrhunskim jedriličarima ili boksačima, a mladima, ali i svima ostalima, preporučuje da ne bježe od uključivanja u sportska događanja kako bi bili ispunjeni u životu.
– Sport obogaćuje. Ako u svom civilnom životu u nekom razdoblju upoznaš stotinu ljudi, u istom razdoblju ćeš upoznati barem tri puta više ako se baviš sportom. Imam poznanika i prijatelja po cijeloj Europi kod kojih mogu i prenoćiti ako želim zahvaljujući sportu, preporučujem ga svima. – govori Tomić.
Posljednjih godina redovito dolazi na zadarski Wings for Life World Run za koji priprema svog trkača Josipa Srdarovića. Utrku smatra izvanrednom, a imao je priliku upoznati globalnog pobjednika Arona Andersona kojeg opisuje kao “krasnog dečka” i dodaje da je sretan što Hrvatska također ima sportaše s invaliditetom poput Ane Sršen, Mihovila Španje i ostalih osvajača paraolimpijskih medalja koji su ostvarili podvige u stilu ovog Šveđanina.
Ovaj atletski trener koji je i osnivač popularnog Škrapinga na Pašmanu te povremeni savjetnik peterostruke Wings for Life World Run pobjednice Nikoline Šustić Stanković trkačkim entuzijastima dao je par taktičkih preporuka za sljedeće izdanje utrke u Zadru.
– Treba ravnomjerno i racionalno trčati jer to nije sprint. Oni koji nisu toliko u treningu trebali bi u prvoj polovici utrke trčati malo sporije nego što misle da mogu. Ako trčite u prvoj polovici malo sporije, vi kasnije imate energije da možete podići tempo i da možete nadoknaditi ono što ste sporijim tempom u prvom dijelu utrke izgubili. Odredite na treninzima kojim tempom možete trčati, izračunajte na Wings for Life World Run stranici koliko je to kilometara prije nego vas presretačko vozilo ulovi i držite željeni tempo. – kaže Josip Tomić i dodaje:
– Treba opušteno trčati, cijelo vrijeme treba paziti da se prsti ne grče. Dlanovi moraju biti opušteni i to je najbolje vježbati sad u jesen tako da se u svaku ruku uzme po jedan suhi list i trči s njim. Ako vam pukne, znači da ste zgrčili prste i niste opušteni. Uzmite nove i pokušavajte da vam što duže ne puknu u ruci. – objašnjava Tomić.
A svima onima koji trčati ne mogu poručuje da se poput njega nastave boriti jer to je jedini ispravni put.
– Život je borba i on je poput maratona. Kad dođete do onog što ste odredili kao cilj, onda je sreća najveća. Kad istrčite neku utrku, popnete se na neko brdo ili nešto napravite svojim rukama, to je prava sreća, a ne kad vam netko pokloni mobitel ili televizor. Ne treba biti zadovoljan s materijalnim stvarima jer onda tražite sve više, više i više. Sreća je u malim stvarima! – zaključuje Tomić koji je već ostavio iza sebe značajan sportski trag, a u godinama koje slijede na svom sportskom stvaralačkom putu nema namjere posustati…
Izvor: Redbull.com
URL: https://www.redbull.com/hr-hr/tomic-o-wings-for-life-world-runu?fbclid=IwAR2YVi9CWvynfeS1UiuXQHOYus6W7R_PcBH1gnMvauW9-TupgOlR_YfemHQ